Pire od krompira može da se napravi unapred, i to bez ikakve žrtve u ukusu, ako ga ne čuvate u šerpi nego ga odmah složite u posudu u kojoj će se i zagrejati. Dan ili dva pre slave dovoljno je da ga pripremite, ohladite pod poklopcem ili folijom, a na dan slave samo zapečete. Tako se oslobađa ruka u kuhinji u trenutku kada je najpotrebnija.
Zašto se pire inače kvari kad čeka
Pire je najbolji u trenutku kad se umuti, i to je razlog zašto ga većina ostavlja za kraj. Ako ga držite na šporetu dok se ostalo sprema, lako se osuši, zalepi za dno i dobije koricu na pogrešnom mestu. Ako ga pak naknadno grejete na jakoj vatri bez ikakve tečnosti, postane gust i težak.
Rešenje nije u tome da se pire ne pravi ranije, već da mu se promeni uloga. Umesto kremaste kaše u šerpi, on postaje zapečeni prilog u vatrostalnoj posudi. Takav pire ima i koricu, i meku sredinu, i ne traje mu pripremanje u poslednjem trenutku.
Prvo krompir: brašnasti daje najbolji rezultat
Većina autora koje navodi Wikipedia preporučuje „brašnaste“ sorte krompira sa više amiloze u skrobu, jer daju pahuljastu i kremastu strukturu. Voštani krompir, sa više amilopektina, daje drugačiju teksturu, žilaviju i lepljiviju, pa se u nekim kuhinjama koristi baš zato. Za klasičan pire za praznik ipak želite onaj prvi, rastresit.
Imena sorti koja se pominju (King Edward, Russet) kod nas se retko vide na tezgi. Zato na pijaci ili u prodavnici pitajte prodavca koji krompir se kod njega raspada pri kuvanju i dobar je za pire. Obično će znati odmah.
Za gnječenje, ako imate, koristite presu za krompir. Kako navodi ista Wikipedia, ona daje ujednačen pire bez grudvica. Običan gnječilac takođe radi, samo malo više posla. Blender ili mikser izbegavajte, jer lako dobijete lepljivu, gumastu masu.
Kako da ga složite dan ranije
Osnova ostaje ista: kuvan ili parom pečen krompir, mleko, puter, so i biber. Taj spisak potiče još od jednog od najstarijih zabeleženih recepata, iz knjige The Art of Cookery Hane Glas iz 1747. godine, gde se krompir gnječi u šerpi sa mlekom, solju i puterom.
Za pripremu unapred razmišljajte ovako:
- Pire neka bude malo bogatiji nego što biste ga inače jeli odmah. Hladna rerna i ponovno zagrevanje oduzimaju vlagu, pa pire treba da bude kremast, a ne suv.
- Odmah ga prebacite u vatrostalnu posudu i poravnajte površinu kašikom. Neravna površina će se lepše zapeći.
- Pokrijte i ohladite. Pokrijte ga čvrsto da ne upije mirise iz frižidera, i stavite ga na hladno čim se prohladi. Ne ostavljajte ga satima na šporetu.
Test kuhinja časopisa Good Housekeeping u receptu za zapečeni pire od krompira navodi da se nezapečena posuda, pokrivena, može držati u frižideru do 2 dana. To znači da vam ne treba panika ni ako pire završite već u ponedeljak za slavu u sredu. Slavska trpeza ionako traži raspored, a ovo je jedna od stavki koja se najlakše skida sa liste poslednjeg dana.
Zagrevanje: rerna, korica i malo tečnosti
Prema istom receptu, posudu pre pečenja treba izvaditi iz frižidera, a rernu zagrejati na 220°C (u originalu 425°F). Peče se dok se pire ne ugreje do sredine i ne dobije zlatne fleke, što je u njihovom testu trajalo 38 do 42 minuta. Vaša rerna i debljina sloja mogu da pomere to vreme, pa se orijentišite po izgledu: zlatne fleke na vrhu i pire koji je vruć i u sredini.
Evo nekoliko korisnih saveta:
- Dajte mu da malo odstoji na sobnoj temperaturi pre rerne, naročito ako je posuda duboka. Hladna sredina se najduže greje.
- Ako vam se površina čini suvom, dodajte nekoliko kockica putera po vrhu pre nego što uđe u rernu. Puter se otopi, a korica dobije boju.
- Ako počne prebrzo da tamni, pokrijte ga folijom i produžite pečenje. Ukloni se folija tek pred kraj.
Ovde je i najveći praktični problem za slavu: rerna je zauzeta mesom. Ako pečete purana ili pečenje, planirajte unapred gde ide pire. Možda će mu poslužiti vreme dok meso odmara pod folijom ili peć u kojoj je već prethodno nešto završeno. Ako vam je tema pečenja aktuelna, pročitajte i naš tekst o puranu u salamuri za Božić.
Dodaci koji se lepo slažu sa pripremom unapred
Pire iz rerne podnosi više mašte nego onaj iz šerpe, a prave varijacije beleži i Wikipedia. Od začina i dodataka tu su peršun i vlašac, muskatni oraščić, beli luk, sir, slanina, kisela pavlaka, hrskavi ili karamelizovani luk i senf. Neke od njih možete umešati dan ranije, a neke staviti tek na vrh pred pečenje.
Dobra podela je ovakva: ono što daje ukus i sočnost (sir, pavlaka, muskatni oraščić, beli luk) idite unutra, a ono što treba da ostane sveže ili hrskavo (peršun, vlašac, luk) ostavite za kraj.
Ako želite nešto svečanije, francuska varijanta pommes duchesse dodaje žumance, a pire se pomoću kese sa špricem oblikuje u talase i rozete, premaže puterom i lagano zapeče. Kod nekih francuskih recepata za pomme purée ide i do jedan deo putera na dva dela krompira. Za svakodnevicu to je možda previše, ali za slavu zvuči dobro.
Za lakšu verziju, mleko, pavlaka i puter mogu se zameniti supom ili bujonom, što se pominje kao rešenje za manje kalorijske ili bezmlečne varijante.
I šta sa onim što ostane
Ostaci pirea retko propadaju. U Velikoj Britaniji se hladan pire meša sa svežim jajima i prži dok ne postane hrskav, a to je kolač od krompira koji je popularan za doručak i vezuje se za Kornvol. Ako ga pomešate sa kuvanim kupusom ili sličnim povrćem, dobijate poznati „bubble and squeak“. Pire je i osnova za krokete, njoke i knedle, pa ono što preostane posle slave može lako da postane novo jelo.
Za ostalo što pripremate pre praznika, poslužite se i našim DIY idejama za prazničnu trpezu.
A vi, da li pire pravite unapred ili ga ostavljate za sam dan slave? Podelite u komentarima kako vam je to uspelo i koji dodatak nikada ne izostavljate.


