Šta nauka zaista kaže o sreći? Nauka sreće pokazuje da ona nije jedno stalno prijatno osećanje, već skup više stvari: emocija, smisla, odnosa s ljudima i načina na koji ocenjujete sopstveni život. Zato pet otkrića u nastavku mogu da promene način na koji pristupate običnom danu.
Prvo otkriće: psihologija je dugo zaobilazila sreću
Možda zvuči neobično, ali veći deo psihologije se dugo bavio onim što ne funkcioniše: poremećajima, bolestima, nedaćama. Pozitivna psihologija pojavila se tek devedesetih godina prošlog veka. Šire je zaživela 1998, kada ju je Martin Seligman (Martin Seligman), tadašnji predsednik Američkog psihološkog udruženja, izabrao za temu nacionalnog skupa.
Seligmana je, kako se navodi, brinulo što se struka previše bavi bolešću, a premalo blagostanjem, otpornošću i oporavkom. Cilj je bio da se ista naučna ozbiljnost primeni na pitanje šta ljudima pomaže da žive dobro. Pozitivna psihologija zato proučava prosečnog čoveka, a ne samo one u krizi.
Šta to znači za vas? Ne morate da čekate da vam bude loše da biste radili na sebi. Blagostanje je tema vredna pažnje i kad „sve nekako funkcioniše“.
Drugo otkriće: ugodnost i smisao nisu isto
Psiholozi razlikuju dve vrste sreće. Hedonistička je ona koja dolazi iz traženja zadovoljstva. Eudaimonijska je ona koja proizlazi iz smisla i ispunjenosti. Pojam eudaimonija potiče od Aristotela, koji je u „Nikomahovoj etici“ opisao kako se ljudi razvijaju i cvetaju, i smatrao da se sreća postiže negovanjem vrlina.
U životu to izgleda ovako. Serija uveče, dobra večera ili kupovina nečeg lepog prijaju i to je potpuno u redu. Ali osećaj da radite nešto što vam je važno, da učite, pomažete ili gradite, ima drugačiji ukus. Nijedno ne isključuje drugo, ali ako se oslanjate samo na prvo, lako ćete imati prijatne dane koji vam se ipak čine praznim.
Pozitivna psihologija se oslanja na zapadnu filozofsku tradiciju, a na nju su uticale i istočne filozofije, u kojima su u središtu saosećanje, sklad i ravnoteža. Pročitajte i naš tekst o tome kako mindfulness može da nas poveže sa onim što je zaista važno.
Treće otkriće: sreća nije odsustvo loših osećanja
Ed Diner (Ed Diener) objavio je 1984. model subjektivnog blagostanja sa tri dela: česte pozitivne emocije, retke negativne emocije i kognitivna procena, poput zadovoljstva životom. Obratite pažnju na reči „česte“ i „retke“. Model ne traži da negativnih emocija uopšte nema, već da ne preovlađuju.
Zato dan u kom ste se naljutili, zabrinuli ili rastužili nije dokaz da ste nesrećni. Treći deo modela je razmišljanje o životu kao celini. Prema Dineru i Su (Suh), subjektivno blagostanje počiva na ideji da je važno kako svako od nas misli i oseća o svom životu. Dakle, nema tuđeg merila koje možete da preuzmete.
Pomaže i da razlikujete tri pojma koja se često mešaju. Zadovoljstvo je osećanje o nečemu privlačnom. Zadovoljstvo životom je pozitivan stav prema životu kao celini. Sreća se ponekad izjednačava sa zadovoljstvom životom, a ponekad shvata kao prevaga ugodnog nad neugodnim.
Četvrto otkriće: sreća je više od osećaja
Karol Rif (Carol Ryff) je 1989. objavila model psihološkog blagostanja sa šest činilaca: prihvatanje sebe, lični rast, smisao života, ovladavanje okolinom, autonomija i pozitivni odnosi s drugima. Prema tom modelu, sve to je presudno za blagostanje, bez obzira na to kako se baš danas osećate.
Zanimljivo je i da se blagostanje ne meri samo iznutra. Postoji i objektivno blagostanje, koje obuhvata ono što se može proceniti spolja, kao što su zdravlje, prihod i sigurnost. Precizna definicija blagostanja je predmet rasprave i razlikuje se među strukama i kulturama. Neki pod njim podrazumevaju samo sreću, drugi dodaju dobro fizičko i mentalno zdravlje, unutrašnji sklad i dobre odnose.
To znači da nije neobično ako vam raspoloženje „ne radi“ kad su van glave stvari neuređene, na primer posao, zdravlje ili finansije. Takođe, ako ste stalno tvrdi prema sebi, pogodiće vas prvi činilac s liste. Pročitajte i naš tekst o tome zašto je nežnost prema sebi važna.
Peto otkriće: najviše pomažu obični ljudi i obične navike
Pozitivni psiholozi navode više činilaca koji mogu da doprinesu sreći i subjektivnom blagostanju:
- jake društvene veze, u porodici, među prijateljima i kolegama, ali i u širem okruženju;
- uključenost u klubove ili društvene organizacije;
- redovno fizičko vežbanje;
- prakse poput meditacije;
- duhovna praksa i versko opredeljenje, kao još jedan mogući izvor blagostanja.
Ništa od toga nije spektakularno, i u tome je poenta. Kod nas to može biti kafa s komšijom ili drugarom koji nije u žurbi, rekreativni fudbal ili košarka, planinarsko društvo, hor, šetnja po kraju. Važno je da se ponavlja, a ne da bude veliko.
Pristup koji se zasniva na snagama dodaje još jednu ideju: umesto da stalno krpite slabosti, prepoznajte šta vam ide, na primer optimizam, otpornost ili zahvalnost, i na tome gradite.
Kako to da primenite, korak po korak
Nije potrebno da menjate život preko noći. Dovoljno je da napravite mali pregled i jedan pomak.
- Procenite širu sliku. Prođite kroz šest Rifinih činilaca i zapišite koji vam trenutno najviše nedostaje: prihvatanje sebe, rast, smisao, kontrola nad okolinom, samostalnost ili odnosi.
- Proverite ravnotežu. Da li u nedelji imate i nešto što vam prija i nešto što vam je smisleno? Ako nedostaje jedno, dodajte ga.
- Izaberite jednu naviku. Šetnja, javljanje prijatelju ili nekoliko minuta tišine. Neka bude dovoljno mala da je ne odlažete.
- Ne tražite savršen osećaj. Loš dan ne poništava ostalo. Pitajte se kako gledate na život u celini, ne samo na današnji dan.
- Ponovite za nedelju dana. Zapišite šta se promenilo, makar sitnica.
Ako vas zanima praktičniji pristup, pročitajte i naš tekst Budi srećan.
Šta vama u svakodnevici najviše doprinosi osećaju da vam je život na mestu: ljudi, kretanje, posao koji ima smisla ili nešto četvrto? Podelite svoje iskustvo u komentarima.


