Otrovni kamen star 125.000 godina pronađen u Saudijskoj Arabiji

Stefan Ilić

novembar 21, 2026

5 minuta čitanja
Kameni vrh koplja iz praistorije i pustinjski pejzaž Arabijskog poluostrva

Možda jeste. Arheolozi koji su radili u južnoj Saudijskoj Arabiji pronašli su kamene vrhove stare oko 125.000 godina na kojima su ostali tragovi biljnog otrova. Taj otrovni kamen mogao bi biti najstariji poznati dokaz otrovnog lovačkog oružja, ali sami istraživači pažljivo biraju reči, a razlog je zanimljiv koliko i sam nalaz.

Jezero usred pustinje

Lokalitet se zove ‘Uruq Aljelibah, što bi značilo „peščane dine kod pojila“. Danas je to, kako je rekao Kris Klarkson (Chris Clarkson), jedan od autora studije, „vruće, izuzetno suvo, sa ogromnim peščanim dinama“. Nalazi se u Praznom kvartu (Empty Quarter), jednoj od najtoplijih i najsuvljih pustinja na planeti.

Pre 125.000 godina slika je bila potpuno drugačija. Naučnici su utvrdili da je tu postojalo slatkovodno jezero površine oko 340 kvadratnih kilometara i dubine do 29 metara. Fosili pokazuju da je oko njega živeo bogat biljni i životinjski svet: nilski konji, bivoli, nojevi, kamile, gazele, oriksi, palme, trska, drveće i žbunje. Rani moderni ljudi su to verovatno koristili za hranu i druge potrebe.

Klarkson je rekao da ideja o nilskim konjima i džinovskim bivolima oko jezera u današnjem Praznom kvartu najbolje pokazuje koliko su se pejzaži, ali i globalna klima, dramatično menjali.

Šta su tačno pronašli

Studija je objavljena u četvrtak, 12. novembra 2026, u časopisu Science. Arheolozi su na lokalitetu izvukli više od 5.500 kamenih artefakata, kao i neobično dobro očuvane tragove biljnih materijala: vlakna, smole i drvo. U pustinjskim uslovima to je velika retkost.

Nekoliko kamenih šiljaka imalo je oštećenja koja odgovaraju udarcu pri lovu na krupnu divljač, a mikroskopska analiza pokazala je tragove životinjskog tkiva u blizini vrhova. Raspored alata poklapao se sa skupinama životinjskih kostiju. To sugeriše da je obala jezera bila središte lova i obrade ulova.

Jeffri Rouz (Jeffrey Rose) sa Univerziteta u Algarveu, koji nije učestvovao u istraživanju, istakao je da su lokaliteti u Arabiji sa i kamenim alatom i životinjskim kostima retki. Ovde su se neki odlomci kamena čak mogli ponovo sastaviti, što znači da je alat pravljen na licu mesta.

Otrov sa drveta Acokanthera

Na više šiljaka našli su se hemijski ostaci povezani sa biljkom Acokanthera schimperi, poznatom kao drvo otrova za strele. Raste u istočnoj i centralnoj Africi i na jugu Arabije, a afrički lovci su njenim ekstraktima premazivali vrhove koplja i strela da bi paralisali ili ubili divljač. Rod Acokanthera sadrži ouabain, srčani glikozid, jedinjenje koje deluje na srce.

Zato ovaj nalaz nije samo „kamen sa nečim na sebi“. Ljudi su morali da znaju koja biljka je opasna, kako da iz nje dobiju upotrebljivu materiju i kako da je zadrže na vrhu alata.

Zašto je „možda najstarije“ tačnija formulacija

Najstariji dosad poznati dokazi o otrovnim strelicama potiču iz skloništa Umhlatuzana u južnoafričkoj provinciji Kvazulu-Natal i stari su oko 60.000 godina. Saudijski nalaz bio bi dvostruko stariji. Ipak, Klarkson je jasan: nije pokazano kako je otrov pripreman ni da li je zaista bio delotvoran. Zato bi ovo opisao kao potencijalno najstarije dokaze otrovnog lovačkog oružja, a ne kao nesporan prvenac.

Ta rezerva je koristan podsetnik kad god naletite na naslov koji obećava „najstarije na svetu“. U nauci se rekordi često korigišu, a oprezne formulacije autora obično znače da je posao dobro urađen, ne da je nalaz slab.

Ni ljudski ostaci nisu pronađeni. Istraživači ipak smatraju da je lokalitet najverovatnije pripadao modernim ljudima (Homo sapiens), a ne nekoj drugoj ljudskoj vrsti. Prema Klarksonu, poznato je da su se H. sapiens već proširili iz Afrike i da su bili prisutni u jugozapadnoj Aziji u tom periodu, pa se starost lokaliteta uklapa u te rane migracije. Arapsko poluostrvo leži između Afrike i ostatka Azije i bilo je važan koridor. Povremeni periodi obilnijih padavina činili su ga nastanjivijim.

Kako lovac ne otruje sebe

Prirodno pitanje je šta je sa mesom. Izvorno istraživanje ne daje konačan odgovor, ali Klarkson podseća da dejstvo otrova zavisi od supstance, doze i načina ulaska u telo. Otrov koji dospe direktno u ranu ne mora da se ponaša isto kad se proguta. Lovci kroz istoriju, kako navodi, ponekad bi odsekli meso oko rane pre nego što pojedu ostatak životinje.

To je dobra ilustracija ideje koja važi i danas: opasnost nije samo u materiji, već i u načinu na koji sa njom dolazite u dodir. Zato je nasumično eksperimentisanje sa biljkama iz prirode loša ideja. Mnoge su otrovne.

Šta nam ovo govori o precima

Klarkson upozorava da su istraživači često potcenjivali tehnološku složenost ranih ljudskih populacija, jer je većina onoga što su pravili bila organska i jednostavno je nestala. Po njegovim rečima, to nisu bili ljudi koji su samo okresivali kamene ljuspice. Kombinovali su kamen sa drvetom, biljnim vlaknima, smolama i potencijalno toksičnim supstancama kako bi napravili složene alate i oružje.

Elinor Skeri (Eleanor Scerri) sa Instituta Maks Plank za geoantropologiju, koja takođe nije učestvovala u istraživanju, ocenila je da je izuzetno to što lokalitet pokazuje i sitne tragove učvršćivanja šiljaka na držalje i širu sliku čitavog mesta, uključujući uverljivu vezu između lovnog alata i kostiju poput nilskih konja.

Razmera je važna. Kameno doba trajalo je oko 3,4 miliona godina i obuhvata više od 99 odsto ljudske istorije. Kad se pogleda tako dugačak period, nije iznenađujuće da su ljudi tokom njega razvili veštine koje mi tek sada počinjemo da čitamo iz tragova. Pročitajte i naš tekst o neobičnim izumima iz prošlosti.

Za kraj jedna jezička kuriozitet koja se lepo uklapa u priču: reči „toksičan“ i „toksin“ potiču od starogrčke reči za luk, toxon. Otrov i strela su u jeziku povezani odavno.

Šta vama deluje impresivnije kod naših predaka: to što su znali da pripreme otrov ili to što su bili u stanju da čitave generacije prenose znanje o njemu? Podelite svoje mišljenje u komentarima.

Izvori

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Čitano

upravo.