Retki su oni koji nisu čuli za film “Trainspotting”: Verujemo da je većina nas pogledala ovaj film. Ako niste, pravo je vreme. Uveravamo vas da to neće biti prvi i jedini put.
Intro
“Trainspotting” je britanski film režisera Denija Bojla snimljen po istoimenoj knjizi Irvina Velša. Radnja filma se dešava 80-ih godina prošlog veka u siromašnom delu Edinburga,a glavni junaci filma su mladi ljudi zavisni od heroina. Poreklom iz radničke klase, dane provode u konzumiranju droga ignorišući stvarnost oličenu u siromaštvu i nezaposlenosti. Međutim, nemoguće je izbeći stvarnost. Ponekad su to pritisci porodice i prijatelja koji pokušavaju da zaustave padanje u ambis droge, a ponekad daleko tragičniji događaji.
Zavisnost kao fokus filma “Trainspotting”
Razmotrimo psihološku pozadinu ovog filma. Grupa mladih ljudi, u neizvesnim okolnostima, neispunjeni i neostvareni, biraju lakši put. Istovremeno su simbol buntovništva i slobode i preziru sistem. Iz radničke su klase, imaju izuzetno negativan stav prema Engleskoj i kraljici, ističući svoja nacionalna osećanja ali i manjak samopouzdanja. Uz pomoć supstance, nisu više deo toga. Sve postaje nebitno i daleko. Kasnije, ovo više nije stvar lične odluke. Heroin spada u grupu opoida a najvažniji klinički efekti koje izaziva su euforija i analgezija. Svakodnevno korišćenje heroina tokom 2-3 nedelje može da stvori fizičku zavisnost. U filmu možemo videti da se heroin unosi pretežno intravenskim putem. Ovakvo uzimanje omogućava najbrži i najintenzivniji nalet euforije i zadovoljstva, što u početku izaziva psihičku zavisnost, a kasnije i fizičku. Mark o tome kaže: “People think it’s all about misery and desperation and death and all that shit which is not to be ignored, but what they forget is the pleasure of it. Otherwise we wouldn’t do it.”
Apstinencijalni sindrom ili drug-free period je slikovito prikazan u filmu “Trainspotting”: Ovo je neprijatno stanje koje nastupa nakon prekida uzimanja poslednje doze. U početku se javlja žudnja i anksioznost za supstancom. Ako se ne uzme droga, razvijaju se simptomi poput disforije, znojenja, zevanja, nemira i nesanice. Kasnije se javljaju abdominalni bolovi, povraćanje, proliv, tahikardija i poremećaj termoregulacije. Kao što se može videti u filmu “Trainspotting”, mada ne može da ugrozi život, ovakvo stanje je izuzetno neprijatno.
Najteži neželjeni efekat upotrebe heroina je teška depresija respiratornog centra. Ovo stanje poznato je kao overdose. Uglavnom nastaje nakon ponovljenog uzimanja droge kojem je prethodio duži period apstinencije. I ovo je vrlo slikovito prikazano u filmu “Trainspotting”, čemu je posebno doprinela fenomenalna muzika koja prožima film od početka do kraja. No, o tome će kasnije biti reči.
A šta sa Begbijem?
Kao što Mark kaže: “Begbie didn’t do drugs either. He just did people.” Begbi je najagresivniji član društva pogodan za izbegavanje. Sklon je ispadima besa, fizičkom nasilju i prestupničkom ponašanju (mada je ovo karakteristika svih članova ekipe, osim Tomija). Begbi je osoba koji ostatak ekipe redovno uvlači u probleme, a neretko je agresivan i prema njima. U drugom delu možemo više saznati o razlozima zbog kojih je takav, pa možda i saosećati sa njim. A možda i ne, stvar je ličnog izbora. Begbijeva priča baca svetlo na transgeneracijske procese i uticaj vaspitanja i porodice na čoveka.
Kuda vodi ovaj put?
Glavni junaci filma su skloni delikventnom ponašanju, krše društvene norme i služe se raznim sredstvima da bi došli do svojih ciljeva, retko pokazujući kajanje. Interesantno je što ne možemo izdvojiti ličnosne karakteristike glavnih junaka kao determinante njihovog zavisničkog ponašanja. Osim socioekonomske krize, ne postoje porodični i personalni uzroci koji ih guraju u spiralu zavisnosti.
Iako je u stvarnom životu etiologija zavisnosti složenija, u filmu su izbori glavnih junaka oblikovani spoljnim faktorima koji su izvan njih. Štaviše, jedan od glavnih protagonista, Mark, uživa punu podršku porodice u smislu skidanja sa heroina. Tomi je izuzetak. Iako je sportista i najperspektivniji član društva, najtragičnije završava. Dobroćudni i naivni Spad završava u zatvoru i nakon toga je odlučniji da se promeni. Ekscentrični Sik Boj doživljava težak gubitak koji ga zauvek menja, što svi primećuju. Markova budućnost deluje najperspektivnije i on odlazi u London rešen da promeni tok svog života.
Zašto vredi gledati “Trainspotting”?
Pored toga što je proglašen za najbolji škotski film svih vremena i što je deseti na listi najboljih britanskih filmova svih vremena, postoji još razloga zašto treba odgledati “Trainspotting”.
Ovo je vanvremenski film o mladosti, odrastanju, traženju smisla i sebe u okolnostima u kojima je lako potonuti a teško naći smisao. Kada tome dodamo uticaj prijatelja, još je teže odupreti se onome što deluje kao instant rešenje za sve probleme.
“Trainspotting” je moderan klasik i sastavni element pop kulture, pun upečatljivih scena, dubokoumnih monologa i dijaloga prožetih ironijom i crnim humorom. Kao takav, drži pažnju gledalaca sve vreme. Iako je film kritikovan da promoviše upotrebu droge, u filmu je prikazano da je moguće odabrati i drugačiji put. Okrenuti drugi list i početi ispočetka. A da ne pominjemo koliko je škotski akcenat simpatičan za uvo.
“Trainspotting 2”
Nastavak kultnog filma opravdao je očekivanja. Iako je postojala bojazan da će drugi deo biti znatno lošiji, nije bilo tako. I drugi deo je jasna kritika konzumerizma, a istovremeno se bavi aktuelnim temama sadašnjice: društvenim mrežama i virtuelnom realnošću. Jedan je od retkih nastavaka koji se po kvalitetu može meriti sa prvim delom. Priča iz prvog dela se nastavlja ali na drugačiji način. U drugom delu možemo videti direktne posledice iz prvog dela, i za nijansu je ozbiljniji i mračniji. S druge strane, predstavlja završetak priče koja je ostala otvorena na kraju prvog dela. Sjajna muzika, dubokoumni monolozi i dijalozi, kao i dobra stara ekipa učiniće da uživate u respektabilnom nastavku filma “Trainspotting”.
“Trainspotting” Official Soundtrack
Za kraj, posebnu pažnju posvetiću muzici iz filma. “Trainspotting” OST predstavlja selekciju najboljih Britpop hitova, klupske muzike i afirmisanih stvaraoca poput Igi Popa, Lu Rida i Brajan Ena. Muzika perfektno prati radnju filma, vrlo je raznovrsna, spaja staro i novo i stvara interesantan konglomerat. O značaju muzike iz filma govori činjenica da se organizuju tematske večeri u Beogradu posvećene ovom filmu. Malo je reći da muzika iz filma predstavlja pravi vremenoplov, podiže raspoloženje i izaziva oduševljenje ljubitelja filma “Trainspotting”. Za kraj, prisetimo se Markovih reči kojima se završava film, a i ovaj tekst:
This is the last of that sort of thing. Now I’m cleaning up and I’m moving on, going straight and choosing life. I’m looking forward to it already. I’m gonna be just like you. The job, the family, the fucking big television. The washing machine, the car, the compact disc and electric tin opener, good health, low cholesterol, dental insurance, mortgage, starter home, leisure wear, luggage, three piece suite, DIY, game shows, junk food, children, walks in the park, nine to five, good at golf, washing the car, choice of sweaters, family Christmas, indexed pension, tax exemption, clearing gutters, getting by, looking ahead, the day you die.