Kosančićev venac je zasigurno jedan od rado posećenih delova starog Beograda gde ljudi često ispijaju jutarnju kafu uživajući u prelepom pogledu na Savu. Nije nam strano da će najveća koncentracija lokalaca i turista upravo biti na mestima koja beleže pretrajavanje određenih vremena, duh, tradiciju i kulturu jednoga naroda. Pored značajnih zdanja poput stare zgrade Narodne banke, Patrijaršije, muzeja Srpske pravoslavne crkve, kuće Mike Alasa, Saborne crkve, najstarije beogradske kafane “?” i Konaka knjeginje Ljubice na Kosančićevom vencu sačuvan je dobar deo orginalne urbanističke strukture istorijskog izgleda Beograda. Osim materijalnih svedočanstava karakterističnih za period od 18 – 20. veka ovo nekadašnje trgovište krije u svom podzemlju veliki broj laguma i pećina od kojih su neke i dan danas u upotrebi.
Istorija ovo mesto poznaje pod nazivom Varoš – kapija, dok se toponim Kosančićev venac odomaćio nakon 1872. godine. Varoš – kapija se prostire na brdu koje se spušta od Knez Mihailove ka reci Savi sa prirodnom granicom prema Karađorđevoj ulici i beogradskom Pristaništu, koju čine strme i obrasle padine na kojima se nalaze Velike i Male stepenice.
U ovakvim padinama nalazi se 13 velikih laguma kojima se pristupa iz Karađorđeve ulice, koje je koristilo stanovništvo kao stovarišta za robu kada je državna granica za vreme austrijsko – turskih okupacija bila na Savi. Kasnije, tokom Drugog svetskog rata ovakvi prolazi poslužili su kao skloništa mnogim ljudima. Nalazili su se iza zdanja koja su svojevremeno bila ponos i dika Beograda kao što je to bila nekadašnja carinica nazvana Đumrukana i raskošni ugostiteljski objekat preko puta, hotel Kragujevac. Mnogi hroničari opisuju ovo mesto kao koncentraciju najpoznatijeg tadašnjeg srpskog življa gde se između ostalog pominje i knez Miloš Obrenović kao “građevinski investitor svoje vrste”. Neretko bi Knez uz samo gradilište podigao i vešala motivišuči radnike: “Ako građevina ne bude dobra, vešala su tu”.
Đumrukana
Najveći među lagumima koji su imali magacinsku namenu jeste bio br. 17 koji se nalazio pored nekadašnjeg hotela. Danas se u njemu nalaze napuštena burad u kojima se čuvalo vino i ostali prehrambeni prozvodi. Interesantno je da je svaka bačva bila veća od samog ulaza u lagum tako da su njihovo parcijalno sklapanje obavljale posebne zanatlije – pinteri.
S obzirom da je Sava dosezala do mesta gde danas tramvajske šine idu ka Kalemegdanu, svega nekoliko desetina metara od Brankovog mosta nalaze se ostaci dizalice kojom se roba podizala iz brodova ili skladišta naviše u grad. Još jedna od neobičnosti vezanih za najveći lagum jeste monogram na zidu prve prostorije “M. O. 1809.” koji se najverovatnije odnosi na brata kneza Miloša Obrenovića.
Vinski podrum laguma
Dok bi većina Beograđana spavala spokojnim snom, oko pristaništa i Velikih stepenica uvek je bilo puno sveta. Kroz gužvu su se probijali fijakeri sa putnicima koji su u slučaju da okasne na brod često gostovali u kafanama ovoga kraja. “Velike stepenice, koje su povezivale centralne delove varoši sa pristaništem, bile su prozorče ka Evropi, o tome je nekada govorio i Jovan Skerlić”.
Velike stepenice
Osim ovih 13 laguma, krajnje atraktivne su i dve pećine danas u službi dobro poznatih klubova Andergraund i Lagum. Prema istraživačima ovakve pećine bile su proizvod duge srednjovekovne borbe oko utvrđenja između Srba, Turaka i Ugara. Naime, za nastanak današnjeg Andergraunda vezuje se bitka između Turaka i Ugara 1440. godine. “Da bi Beograd bio brzo savladan Sultanov pomoćnik, Alibeg Evrenosović, naredio je da se iskopa lagum, kako bi se kroz njega prodrlo u grad. Međutim, kada su radovi već bili privedeni kraju, nepoznati prijatelj opkoljenih hrišćana ubacio je u grad strelom pismo i izvestio je napadnute o turskoj nameri. Videvši kakva im opasnost preti, oni pod Talovićevom komandom sačine od baruta, sumpora, smole, salme i šiblja ogromnu minu i tako sa njom sačekaju Turke. Od eksplozije, stvorenih gasova i dima uništena je sva vojska koja se našla u ovoj dugoj zatvorenoj prostoriji”. Takođe moguće je da je ovo mesto za vreme turske vladavine više puta menjalo ulogu, od barutane do zatvora. Sa druge strane iako je kopan najverovatnije u 18. veku, klub Lagum je tokom Drugog svetskog rata najviše poslužio kao sklonište od Nemaca.
Pored podzemnih misterija Kosančićevog venca, nikako ne smemo izostaviti da se u Karađorđevoj ulici nalaze začeci prvog balkanskog metroa koji nikada nije ugledao svetlost dana. To je minijaturna pruga po kojoj su išli vagoneti slični rudarskim koju je trebalo proširiti tako da se “iz Ulice kneza Mihajla do stovarišta savskog prokopa tunel kojim bi namestili podzemnu železnicu za prenos espapa i putnika i sproveli vodovod”.
Nakon slojevitog uvida u razvoj ove prelepe varoši, mozemo sa ponosom reći da Beograd ima ili je pak nekada imao deo grada koji je svakako podsećao na poznata elitna mesta evropskih prestonica, poput Pariza ili Budimpešte. Zbog svoje autentičnosti Kosančićev venac je postao česta inspiracija mnogim umetnicima i već duže vreme pojam prepoznatljivosti ove prestonice. Neki delovi Kosančićevog venca poslužili su čak i za snimanje određenih scena poznatih srpskih filmova kao što su Maratonci trče počasni krug, Underground, Balkanski špijun.
Svi zainteresovani koji bi želeli da na jedan alternativan način, kroz šetnju, upoznaju različite delove Beograda, za više informacija neka kliknu ovde.
Izvor: ”Beograd ispod Beograda”, Zoran Nikolić, Dr Vidoje Golubović