Kada se spomene psihologija, mnogima na pamet padnu prvo čitanje misli, terapija, Sigmund Frojd i(li) njegov čuveni kauč. Međutim, psihologija je pre svega eksperimentalna nauka, i malom broju ljudi je verovatno poznato da je većina psihologa svoje teorije potkrepljivala eksperimentima. Pitanje koje se decenijama unazad postavlja jeste koliko su oni zapravo bili etični i da li su prošli tadašnju etičku komisiju, kao i da li bi danas ispunili sve uslove. Ali šta je zapravo etika?
U psihološkim istraživanjima pod etikom se podrazumeva strogo bacanje akcenta na ispitanikovu korist od eksperimenta, njegov doživljaj samog eksperimenta, očuvanje psihofizičkog zdravlja, upoznatost sa namenama eksperimenta i eventualnim ishodom koji bi mogao uticati na njega. Ispitanik bi trebalo da bude na prvom mestu. Premda su većinom životinje bile ispitanici, etika se svakako odnosi i na njih. U nastavku teksta govorićemo o nekim eksperimentima koji su ostavili dubok trag u istoriji psihologije, a čija je etika i danas sumnjiva.
1971. godine Filip Zimbardo izveo je jedan od najkontroverznijih psiholoških eksperimenata u istoriji i izazvao podeljena mišljenja u naučnom svetu. 2015. snimljen je film inspirisan ovim eksperimentom pod nazivom The Experiment.
Stanford je realizovao projekat zajedno sa svojim studentima leta te godine, zakupivši na dve nedelje deo Univerziteta i pretvorivši ga, ni manje ni više, nego u zatvor! Ideja je bila da određen broj mladih ljudi, koji bi se javili preko oglasa za učešće u eksperimentu bude isplaćen, nakon što se zatvori na četrnaest dana i odigra uloge zatvorenika i čuvara. Nekom vrstom odabira polovini je dodeljena uloga čuvara, a polovini zatvorenika. Zimbardova teorija bila je da će se, ma koliko bili svesni da je sve to ”samo igra” i neka vrsta posla, zatvorenici i čuvari nakon izvesnog vremena prilagoditi situaciji i sasvim ući u svoje uloge. I bio je u pravu! Situacija je eskalirala nakon samo par sati, ali pitanje je da li je potvrda do koje je on došao bila vredna onoga što su ti mladi ljudi preživeli. Mnogi su pretrpeli ozbiljne traume, većinom oni koji su se našli u ulozi zatvorenika, dok su čuvari u intervjuima koje su kasnije dali komentarisali da oni zapravo nisu tako surovi i da ne znaju šta im se dogodilo. Činilo im se da su iz svog sveta zakoračili u nepoznat i mračan svet u kome vladaju nagoni i zakon jačeg. Ukratko, dogodila im se ljudska priroda.
Kada su u pitanju eksperimenti sa životinjama, surovost je više išla u telesnom pravcu. Ova grana etike posebno je osetljiva jer nije sasvim jasno na koji način možemo zaštiti životinje od posledica, ali ni da li bismo došli do polovine zaključaka koje imamo danas da tih eksperimenata nije bilo.
Hari Harlou eksperimentisao je sa najčešćim subjektima u psihologiji – pacovima i majmunima – rasli su nekoliko meseci izolovani u kavezima ili pored ”lažnih” majki napravljenih u obliku lutki. On je došao do zaključka da su oni koji su odrastali na ovaj način bili neuspešni u seksu ili su tokom čina bili agresivni.
Tok spavanja kod životinja proučavali su mnogi psiholozi, a među njima i Rehsthafen. On je konstruisao aparat u kom se dva pacova nalaze na platformama iznad vode. Kada se aparat pokrene, počne da se vrti ukrug, a pacovi moraju da hodaju kako ne bi upali u vodu i za to im je potrebna budnost. Međutim, u isto vreme se prati i njihova aktivnost mozga, tako da se aparat pokreće samo kada je jedan pacov na pragu sna. Ovaj pacov ubrzo je postao apatičan, bolestan, slab, a mnogi od njih su i uginuli tokom eksperimenta. Svi su pokazivali simptome posledice stresa.
Od vremena kada su ovi eksperimenti izvedeni, kao i mnogi drugi slične tematike i ishoda, psihologija je po pitanju etike mnogo napredovala. Pojavili su se istraživači koji posvećuju mnogo više pažnje tome da ispitanik ne bude obmanut povodom namene eksperimenta, da bude upoznat sa mogućim posledicama i tako dalje, ali u igru su se uključila i mnoga društva za zaštitu životinja i borci za ljudska prava.
Etički odbori danas mnogo strože ocenjuju nacrte istraživanja i neophodno je ispuniti određene etičke uslove da bi eksperiment bio odobren. Ipak, najveći deo psiholoških teorija danas i u prošlosti zasniva se upravo na eksperimentima koje smo opisali, a koji se mogu u velikoj meri smatrati neetičnim. Zagovornici ovakvih eksperimenata kao argument navode činjenicu da bismo teško mogli saznati nešto o ponašanju životinja i ljudi kada bismo izvodili etične eksperimente.
Nauka iznad svega!