Photo by Di Lewis from Pexels
ADHD/ADD sindrom, ili „poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti“, kod nas se još uvek olako shvata. Nećete retko čuti izjave da su deca i u prošlosti bila hiperaktivna, te da je preterano davati ovako “izmišljene” dijagnoze.
Da li je to zaista tako, najbolje znaju roditelji koji odgajaju dete sa ovim problemom. Njegovo zanemarivanje i nedovoljna edukovanost o istom evidentno narušava kvalitet života – kako deteta, tako I njegove porodice.
Zahvaljući brojnim istraživanjima, danas se veruje da je ADHD/ADD neurološki zasnovan. Određeni testovi, na primer, registruju manji broj neurotrasmitera ili slabiji protok krvi u delu mozga koji je zadužen za regulisanje pažnje kod osoba kod kojih se tipične ADHD/ADD osobine ispoljavaju. A kako se uopšte ispoljavaju?
Ako zanemarimo najraniji uzrast gde je teško razlikovati samo „živahno dete“, od deteta sa ADHD-om, poteškoće sa kojima se ova deca suočavaju, postaju upečatljive tek u školi. Ona, generalno, imaju problem da se fokusiraju na određen zadatak ili da kontrolišu svoje impulse. I to, zapravo, nema veze sa inteligencijom! Čak i natprosečno inteligentna deca sa ADHD/ADD-om postizaće slabije rezultate, samo iz tog razloga što se teže uklapaju u ovako ustrojen školski sistem.
Photo by Di Lewis from Pexels
Naravno, očigledno je da će deca koja imaju neurološki uslovljen problem sa fokusom automatski biti manje prilagođena školskom sistemu u odnosu na svoje vršnjake. Ona kod koje je dijagnostifikovana i hiperaktivnost, imaće problema i sa kontrolom ponašanja. Ona će, na primer, upadati nastavniku u reč i neće moći da sede mirno kada se to od njih očekuje. Svakako da tu postoje i individualni obrasci ponašanja, na koje okolina nije bez uticaja.
Slabija prilagođenost školi i vršnjačkoj grupi, kao i nerazumevanje od strane nastavnika,mogu da, od slučaja do slučaja, vode agresiji, despresiji i niskom samopoštovanju. Problem, naravno, leži i u evidentnoj društvenoj neosetljivosti . To, međutim, nikako ne znači da se problemi ne mogu ublažiti. Naprotiv, dete sa ADHD/ADD-om može postizati rezultate shodno svojim sposobnostima i postati uspešna i ostvarena individua. (Čak se smatra da su i pojedini geniji poput Mocarta imali ovaj sindrom).
Image by free stock photos from www.picjumbo.com from Pixabay
Na ovu temu napisani su mnogi priručnici, kako za roditelje, tako i za samu decu koja se bore sa ovim teškoćama. Stručnjaci se, međutim, razilaze oko toga da li je uvek preporučljivo pripisivati lekove koji ublažavaju ADHD/ADD simptome. Alternativa lekovima je takozvana neurofidbek terapija putem koje se vežba koncetracija. Postoje brojni zadaci i strategije koje će detetu sa ADHD/ADD-om pomoći da kontroliše svoje impulse ili se fokusira na svoje školske zadatke.
Naravno, veliku ulogu u prepoznavanju i osetljivosti za dete sa ADHD/ADD-om osim roditelja imaju i nastavnici. Ako škola nije kreirana za individue sa različitim potrebama, onda se mora raditi na podizanju društvene svesti po pitanju ove problematike. Priznati, za početak, da ADHD/ADD zaista postoji i da sa sobom nosi određene teškoće, a onda pokazati nešto više strpljenja.
Kupus dijeta je jedna od najpopularnijih brzih dijeta u regionu, a za to postoji nekoliko… Pročitaj više
Zdrava večera bi trebala da bude najmanje nekoliko sati pre nego što odete na spavanje.… Pročitaj više
Kombuha je veoma lekovita gljiva, ali mnogi ne znaju da kombuha za mršavljenje takođe ima… Pročitaj više
Poznato je da su med i keto dijeta često nespojivi. Zapravo, mnogi misle da je… Pročitaj više
Vojnička dijeta je nešto sasvim novo. Većina ljudi već na sam pomen vojske u glavi… Pročitaj više
O slatkišima u službi produktivnosti možda niste ni razmišljali. A šta ako vam kažemo da… Pročitaj više
Ovaj sajt koristi kolačiće
Ostavi komentar