Za mlade umetnike koji su nepoznati u svetu muzike, top lista aktuelnih pop hitova izgleda kao „Bilbord slomljenih snova“. Možete primetiti iste izvođače iz godine u godinu kao i ista imena koja stoje iza njihovih pesama. Šanse da se novi umetnici probiju su jako male i nažalost zavise najviše od toga koliko je popularno njihovo ime (odnosno da li već imaju neke obožavatelje) i da li imaju potrebne veze koje će ih dalje finansirati. Mi smo svi zapravo zaluđena gomila i ne shvatamo da dok slušamo pesmu od Ariane Grande, The Weeknd, Taylor Swift, Katy Perry ili nekih drugih umetnika, mi zapravo slušamo jedan te isti umetnički jezik Max-a Martina (u većini slučajeva) i producenata koji stoje iza njega i male grupe tekstopisaca.

”Nakon što napišete toliko pesama koliko sam ih ja napisao, svaka sledeća vam zvuči isto. Sada mi jednostavne i melodične pesme zvuče sladunjavo.” – Dylan Baldi, tekstopisac.
Postoji objašnjenje zašto je današnja situacija ovakva. Ako malo zagrebete ispod površine i istražite ovu temu na internetu, otkrićete negativnu stranu muzičke produkcije koja je uznemirila mase. To je navelo naučnike da pokrenu istraživanje kojim su došli do jednostavnog zaključka – ljude privlače stvari koje su im već poznate i koje su već iskusili. Sve je to deo načina na koji preživljavamo i nije nešto čega bi trebalo da se stidimo. Samo pomislite koliko dugo slušate jedan te isti muzički pravac, šta vas to odbija od drugih stilova? Da li je neko pokušao da vas navede da poslušate neku pesmu i prosto vam se nije svidela, a ne znate zašto? Posle koliko slušanja te pesme ste zapravo shvatili da i nije toliko loša?
Na ovaj način produkcijske kuće ostvaruju profit. Njima nije u cilju da rizikuju previše pošto to može dovesti do nagle loše reakcije slušalaca. Promocija nekog umetnika nije jeftina, može koštati 500.000 – 2.000.000 dolara. Neuspeh nije opcija. Uloženi novac se mora isplatiti. Zato se pisanje pesama prepušta maloj grupi proverenih tesktopisaca koji već imaju izgrađenu karijeru. Već pomenuti švedski tekstopisac, Max Martin, u svojoj karijeri je stvorio 54 pesme koje su dospele na listu top 10. Od 2011. do 2013. godine, Sia je napisala čak 73 pesme za različite umetnike poput Beyonce i Kylie Minogue.
Izvođači ovih pesama su verovatno primorani na saradnju ugovorom i potiskuju svoje ideje za tekstove radi ličnog uspeha. Zato se nalazimo ovde, u depresivnoj rutini gde umetnici imitiraju konstrukciju, ritam i izvođenje drugog umetnika. Mi ih lično navodimo da pomisle da jedino što će se prodati je ova nerizična monotona muzika.
Sa obzirom na to da mi kao potrošači direktno utičemo na muzičku industriju, možemo obrnuti situaciju. Imamo na raspolaganju mnogo više umetnika nego što smo svesni. Oni međutim imaju skromnije mogućnosti da bi doprli do nas. Dosta njih će pokušati da se dokaže na nekom rijaliti programu koji im obećava ugovor sa produkcijskom kućom ali ima onih koji svoje radove postavljaju na internet. Kada pronađete nešto što vam se dopada, podržite umetnika. Time što zapratite njihove kanale i promovišete ih oni će izgraditi svoju publiku i dobiti motivaciju da nastave da se bave onim što vole. Takođe im možete pomoći finansijski, kupovinom albuma ili njihove robe. Kasnije ih može čekati i ugovor sa nekom produkcijskom kućom i možda baš uskoro karijera koju su zaslužili.