Svedoci smo svakodnevno slike, u bilo koje doba dana ili noći, sakupljača sekundarnih sirovina. I, ne sami toga već i islužene obuće, odeće i otpadaka. Njihov glavni “rudnik” su ulični kontejneri. Takva je slika Obrenovca, beogradske opštine koja leži na obali Kolubare i Save. Međutim, prizor kao da je preslikan iz bilo kojeg grada u našoj zemlji.
Majka, dete, pas i kontejner
Kontejneri su omiljeno svratište za najsiromašnije i socijalno ugrožene. To su ljudi sa margine, korisnici usluga narodne kuhinje, socijalne pomoći, ili bez ikakvih primanja. Najčešće Romi, različitog uzrasta i pola. Zapuštenog izgleda, obučeni u prljavu i iznošenu odeću i ne obaziru se previše na okolinu. Kontejnere obilaze na dotrajalim dvotočkašima, sa nevešto postavljenim korpama ili velikim torbama okačenim o rame. Koriste se drvenim štapovima, delom žice, armature ili golim rukama za istaraživanje sadržaja otpada. Najpre pogledom pomno istražuju šta ima unutra i bacaju se na kese sa otpadom, rasturaju njegov sadržaj bez ikakvog reda. Primetno je da Romkinjama društvo prave mala deca, koja ih drže za suknju i bojažljivo prate spretne pokrete ruku svojih majki. Ne libe se da stariju dece ubace u kontejner kako bi lakše obavili pretragu. Redovni pratoci ljudi sa kontejnera su psi lutalice, koji strpljivo čekaju nagradu.
Sakupljači sekundarnih sirovina su najrevnosniji. Zanima ih čitava lepeza isluženih stvari, počev od neispravnih malih kućnih aparata, armature, žice, i svega ostalog što može poslužiti. Pored otpadaka od hrane, najviše su zastuljen papir, karton i pet ambalaža. Mada su postavljeni posebni kontejneri za papir, pet ambalažu I staklo, o tome malo ko vodi računa, i odlaže se otpad bez ikakvog reda. Komunalne službe redovno prazne kontejnere, ali ih vraćaju na mesto sa otvorenim poklopcima i zimi to ne predstavlja toliki problem, koliko leti kad se od nesnosnog smrada prozori najbližih stanova uvek zatvoreni.
Kontejner kao spas
Za kabasto smeće, šut, stolariju i drugo, predviđeno je da se prve subote u mesecu odnosi kamionom iz naselja. I to pod uslovom da su pravilno spakovani u džakove i da je obavešteno nadležno komunalno preduzeće. Da ne bi morali da plate uslugu iznošenja šuta i drugog kabastog otpada, nesavesni stanovnici, najčešće pod okriljem noći, izruče sav teret gde im se prohte. Pored kontejnera ili na zelenu površinu. S vremena na vreme, kroz naselje prođu skupljači sirovina na prepravljenim ’’Tamićima’’ sa širokim arnjevima i preko razglasa obaveštavaju stanovništvo da otkupljuju stare i dotrajale uređaje. Stara demontirana stolarija, ležajevi i bela tehnika su najprimamljivija roba za zainteresovane posetioce obrenovačkih kontejnera i oni brzo promene lokaciju.
Neosetljivost okoline
Za žitelje naselja skupljači otpada su najčešće nevidljivi, odnosno malo ko ih primeti u svom okruženju. Stanovnici na sve to gledaju ravnodušno, pa i kada neoprezno svojim postupcima prljaju okolinu i predstavljaju potencijalni izvor zaraze. Stičemo utisak da između njih i nas vlada neka vrsta prećutne tolerancije i našeg prividnog razumevanja za njihove postupke i nezavidan položaj u kome bitišu.
Podsetimo se apokaliptična slika posle katastrofalnih poplava od pre šest godina, kada je čitavim brdima smeća bio zatrpan poplavljeni grad. Kažu da je tada iz polavljenih kuća, stanova i drugih objekata izneto, verovali ili ne, preko 30.000 tona raznog otpada. Neka nam ta slika apokalipse, i njene posledice budu podsetnik i okidač za razumevanje postupaka i načina života naših najsiromašnijih sugrađana. Budimo ljudi, a ne bahati istrebljivači.