O animeima smo već pisali u jednom tekstu. U njemu smo napomenuli da su to japanski crtaći koji mogu biti namenjeni i odrasloj, zreloj publici. Aoi Bungaku Series je pravi primer jednog od njih. Plava literatura, kako glasi naziv ovog animea na našem jeziku, sastoji se od 12 epizoda. U tih 12 epizoda ekranizovano je 6 klasičnih dela japanske literature. Ono što je takođe zanimljivo za ovaj anime, je to da serija nema uvodnu špicu u obliku pesme. Na početku svake epizode pojavljuje se narator koji nas informiše o autoru knjige koju ta epizoda obrađuje. Na taj način dobijamo potpuni uvid u delo čiju ekranizaciju gledamo.
Kako se anime sastoji od 6 priča, mi ćemo svako od njih obraditi posebno.
No longer human
Nisam više čovek predstavlja, po mnogim kritičarima, autobiografsko delo Dazai Osamua. Priča prati studenta po imenu Jozo. Njegov cilj je da postane mangaka (autor mangi – japanskih stripova). No, njegova lenja priroda, ali i ambiciozni otac ga sputavaju u tome. Depresija praćena hrpom suicidnih misli, taloži se u glavnom liku ove priče. Utehu u svom nesrećnom životu nalazi u lošem društvu, alkoholu, ali i brojnim ženama. Upravo su one te koje su predstavljale tračak nade u njegovom životu. Tračak nade koji je on, uvek svojevoljno, napuštao. I upravo se tu poklapaju ličnosti glavnog lika i autora ovog dela. Sam pisac, Dazai Osamu je za života imao brojne veze. Neke od njih su prerasle u brak, a iz braka deca. Ipak, Osamu nikad nije bio srećan. Anksioznost ga je pratila kroz ceo život. Život koji je tragično okončan samoubistvom 13. juna 1948. godine. Samo par dana nakon objavljivanja ove knjige. A sama knjiga adaptirana je u 4 epizode, najviše od svih u ovoj seriji. Muzika je odlična, ponajviše zbog toga što dočarava mračnu i depresivnu atmosferu koja prati ovu priču. Na dizajnu likova je radio Takeši Obata, koji je crtao i dobropoznatu Death Note mangu, te ne čudi sličnost između glavnih likova.
In the forest, under cherries in full bloom
U 5. i 6. epizodi obuhvaćena je radnja iz romana koji u slobodnom prevodu glasi: Pod trešnjinim cvetom. I priča zaista i jeste povezana sa ovim, u Japanu, svetim drvetom. Naime, u fokusu priče je običan šumski bandit koji silom prilika pronalazi devojku u koju se zaljubljuje na prvi pogled. Ta ljubav polako prelazi u opsesiju i on njoj počinje u svemu ugađati. Priča se na kraju završava onako kako i glasi naslov knjige – Pod trešnjinim cvetom. Ovo je jedina priča koja sadrži trunčicu komedije i iz tog razloga predstavlja pravo osveženje nakon mukotrpne 4 epizode ove serije. Što se knjige tiče, njen autor je Ango Sakaguči. Inspiraciju je pronašao u prizoru koji ga je zadesio za vreme Drugog svetskog rata. Naime, tada je imao prilike da vidi spaljene ostetke čitavih porodica ispod jednog trešnjinog drveta. Ovu knjigu je pisao osećanjima koja su ga tada obuzela. Kada je o muzici u ovim dvema epizodama reč, primetna je oscilacija i mešavina dramatične i opuštajuće muzike. Na dizajnu karaktera radio je Tite Kubo, svima dobro poznat kao autor jedne od najpopularnijih mangi – Bleach.
Cocoro
Cocoro ili Duša obuhvata 7. i 8. epizodu ovog animea. U prvoj epizodi priča se vrti oko lika zvanog Sensei. On živi u iznajmljenoj sobi zajedno sa gazdaricom i njenom ćerkom u koju je zaljubljen. Priča se zakomplikuje kad on pozove svog druga, monaha, da živi sa njim. Monah se takođe zaljubljuje u gazdaričinu ćerku i ljubavni trougao se formira. Klupko se odmotava već u prvoj epizodi, dok nam druga pokazuje to isto, samo, ovoga puta, sa monahove tačke gledišta. Na taj način se upoznajemo sa nekim dešavanjim i okolnostima koji nisu prikazani u prvoj epizodi, ali opet bivamo ostavljeni da sami donesemo konačni sud. Autor knjige je Natsume Soseki koji je, do izdavanja ove knjige, bio poznatiji po humorističnim romanima. Ova knjiga je nastala kao produkt Sosekijeve bolesti i želje da prikaže ljude kao neprestanu borbu između egoizma i etičkih normi. Knjiga je objavljena 1914. dve godine pre Sosekijeve smrti. Sastoji se iz tri toma, a anime obrađuje 3.
Run Melos
Kao i prošle dve priče, i ova obuhvata dve epizode, 9. i 10. Glavni lik je jedan dramski pisac koji je dobio zadatak da radi na adaptaciji čuvene grčke legende Damon i Pitijas pod nazivom Ran Melos. Paralelno sa pisanjem priče, naš junak se poistovećuje sa glavnim likom te legende. Naime, i on je, pre dolaska u Tokio kao pisac, imao dogovor sa prijateljem da dođu zajedno u Tokio. Priča paralelno prikazuje glavnog lika i njegova sećanja, kao i ono što se događa u pomenutoj legendi. Knjigu je, kao i No longer human, pisao Dazai Osamu. Knjiga je izašla 1940. godine. Muzika je melodramatična i lepo usklađena sa radnjom. Crtež je radio Takeši Konomi.
The Spider’s Thread
Paukova nit je 5. po redu obrađivana knjiga, koja je smeštena u jednoj epizodi, jedanaestoj. U centru priče je Kandeta, serijski ubica. Bez uzdržavanja, Kandata ubija svakoga na koga naiđe. Jedini izuzetak koji pravi jeste jedan maleni pauk koga je odbio da poseče iz sažaljenja. Ubrzo nakon toga biva uhvaćen i javno pogubljen za vreme festivala. Zbog svojih zločina završava u paklu, a jedini koji mu pristiže u pomoć jeste pauk kojeg je ranije spasao. Autor ovog dela je Rjonsuke Akutagava. Jedan je od najznačajnijih japanskih pisaca XX veka. Stvarao je za vreme Taišo perioda (1912-1924). Danas čak i postoji nagrada koja nosi ime po ovom piscu. The Spider’s Thread je objavljen 1918. godine. Primetićete da se animacija i artistički stil ovde posebno ističu po kvalitetu.
Hell Screen
Poslednja priča pod nazivom Neverovatan prizor smešta radnju u 12. epizodu ovog animea, koja je ujedno i poslednja. Knjiga po kojoj je rađena je delo Rjonsukea Akutagave. Takođe, i ona je, kao i prošla, izašla 1918. godine, što se po mestu radnje, kao i likovima, da videti. Glavni lik je Jošida, jedan od najboljih slikara u svojoj zemlji. Zbog svog talenta, brzo je privukao kraljevu pažnju koji ga unajmljuje da naslika sliku koja na najvelelepniji način dočarava njegovo kraljevstvo. Prilikom izrade slike, Jošida sve više uviđa realnost, odnosno bedu i siromaštvo koji vladaju u državi. On na kraju završava sliku, ali… Kada je reč o knjizi, sam Akutagava je istakao da je u nju pretočio svoja lična iskustva koja se tiču posvećenosti pisanju koja lako može prerasti u opsesiju.
Sam anime, iako namenjen starioj publici, pre svega ima za cilj da tinejžerima približi japansku književnost. Iz tog razloga, svaka kritika koja se bavi ovim animeom, jasno naglašava njegovu interpretatorsku ulogu. Kako mu je cilj da kod tinejdžera probudi zainteresovanost za japansku literaturu, novac se nije štedeo. Za svaku priču angažovan je drugi crtač, a kako smo naveli, među njima su i neki od najpoznatijih u Japanu i svetu. Studio koji je radio ovaj anime je Madhause, jedan od najboljih i najpoznatijih, takođe. Muzika je za svaku priču bila drugačija i puno je truda uloženo u dijalog.
Kako je većina animea pravljena po mangi, ovo je definitivno unikat među njima. Ako uz to dodamo da su dela koja su ekranizovana neki od najvećih klasika prošloga veka, značaj je još veći. Ukoliko ste se nakon njegovog gledanja zainteresovali za japansku književnost, to samo znači da je cilj ostvaren.
Kako je anime slabo poznat kod nas, pročitajte naš tekst posvećen ovom modernom fenomenu.
Anime – Sve što biste hteli da znate, a nemate koga da pitate